Desktop verzija


12.10.2017 u 14:18
REAGIRANJE: Anto Rusković: želimo demantirati navode iz tekstova o privatizaciji "Atlasa"
REAGIRANJE: Anto Rusković: želimo demantirati navode iz tekstova o privatizaciji "Atlasa"

Na portalu Dubrovniknet.hr objavljena su dva članka potpisana od gosp Luka Brailo pod naslovima «Atlasovi pretvorbeno-privatizacijski repovi pred DORH-om (1)» od 09. listopada 2017. te «Atlasovi pretvorbeno-privatizacijski repovi pred DORH-om (2)» od 10. listopada 2017. godine. Excelsa nekretnine žele demantirati više navoda objavljenih u predmetnim člancima koji ne samo da su neistiniti ili nepotpuni već i navode čitatelje na krivi zaključak - napisao je Anto Rusković, direktor "Excelsa nekretnine" čije reagiranje prenosimo u cijelosti.

1) Navodi se da je pravo korištenja zgrada Ljetnikovac Pucić na Pilama i Lučarica pretvoreno u pravo vlasništva Atlasa temeljem ugovora s gradom Dubrovnikom iz travnja 2005. godine što nije istina.

Pravo vlasništva ovih nekretnina, kao i svih drugih, Atlas je stekao temeljem pretvorbe iz društvenog poduzeća u dioničko društvo sukladno rješenjima Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 1994. godine.

U rujnu 1996. godine Hrvatski fonda za privatizaciju donosi rješenje kojim se navode i identificiraju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost kapitala i to je bio dokument temeljem kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišne knjige.

Na isti način su sva tzv. društvena poduzeća iz vremena socijalizma postala vlasnicima nekretnina na kojima su do tada imala pravo raspolaganja i upravljanja, ovo pravo je temeljem Ustava RH te kasnije donesenih Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakona o privatizaciji postalo pravo vlasništva.

Inače, da je objavljena informacija neistinita vidljivo je već i iz dokumenta koji su objavljeni uz ove članke, naime uz članak od 10. listopada objavljeni su i zemljišno knjižni izvatci za obje zgrade a u zemljišno knjižnom izvatku za zgradu Lučarica navedeno je i još olovkom zaokruženo da je pravo vlasništva na ime Atlasa uknjiženo pod poslovnim brojem Z. 61/97, dakle još 1997. godine.

2) Navodi se da je zabrana otuđenja ovih nekretnina skinuta temeljem Ugovora o zajedničkom pothvatu potpisanom 29. travnja 2005. godine te da o uvjetima u odnosu na zgrade Pile i Lučarica Gradsko poglavarstvo nije raspravljalo što nije istina.

Zabrana otuđenja ovih zgrada skinuta je temeljem Dodatka ugovora o davanju prava korištenja poslovnih zgrada koji ugovor je prihvaćen od strane Gradskog poglavarstva grada Dubrovnika na sjednici održanoj 06. kolovoza 2004. godine Zaključkom klasa: 361-01/04-01/04 s istovremenim prihvaćanjem više drugih ugovora sastavljenih u svrhu izvršenja zajedničkog pothvata izvršenja projekta Centar Iza grada.

Ovaj Zaključak službeno je tada bio dostavljen Atlasu kao što je i Atlas dostavio Gradu odluku svojeg nadzornog odbora kojim se prihvaćaju predmetni ugovori. Stoga, i Zaključak Gradskog poglavarstva Dubrovnika i odluka Nadzornog odbora Atlasa sasvim sigurno postoje u arhivi Grada. Bilo bi dobro da je pitanje postojanja ovih dokumenta provjereno s Gradom ili Excelsa nekretninama prije nego li se išlo u objavljivanje neistinitih informacija.

3) Kada se govori da je Atlas bio «superudavača s neizmjernom dotom» zaboravlja se navesti da je u trenutku prodaje dionica Atlasa Lukšić grupi 1999. godine Atlas bio opterećen s više od 85 milijuna kuna kredita a svi ti krediti su dospijevali na plaćanje krajem 2002. godine, što Atlas nikako nije mogao otplatiti.

Stoga, da bi se Atlas spasio od stečaja, Lukšić grupa je 2002. godine Atlasu dala kredit od 12,5 milijuna eura kojim novcem su otplaćeni svi postojeći krediti. Atlas taj kredit nije mogao vratiti te je taj kredit 2006. godine skupa s svim u međuvremenu akumuliranim kamatama prenesen na Excelsa nekretnine. Ni Excelsa nekretnine nisu mogle otplatiti taj kredit te je tako isti 2007. godine pretvoren u kapital Excelsa nekretnina. Tako je Lukšić grupa osim nešto više od 35 milijuna kuna plaćenih za nešto manje od 75% dionica Atlasa 1999. godine investirala još i 103 milijuna kuna na ime datih kredita i kroz 5 godina akumuliranih a neplaćenih kamata, tj. ukupno je investirano cca 140 milijuna kuna. A kada se iznosi plaćeni 1999. godine za jednu turističku kompaniju ocjenjuju temeljem današnjih parametara tada se čitatelje navodi na krivi zaključak jer je turistička 1999. godina bilo jako različita od današnjih vremena.

Dopustite da navedemo nekoliko činjenica dobijenih od Turističke zajednice Grada, u prvih 9 mjeseci 1999. godine u Dubrovniku je ostvareno 481 tisuća noćenja dok je u prvih 9 mjeseci 2017. godine ostvareno 3,5 milijuna noćenja odnosno 7,3 puta više. Ili možda zanimljiv podatak da je u lipnju 2017. godine ostvareno 563 tisuće noćenja, dakle 80 tisuća noćenja više nego u svih prvih 9 mjeseci 1999. godine. Takve, s današnje točke gledišta loše, turističke rezultate ostvarivao je Dubrovnik 1999. godine a jednaki su bili i rezultati poslovanja većine turističkih kompanija pa stoga i njihova tržišna cijena.