Desktop verzija


10.08.2018 u 18:29
Maroje Desin otkrio nam je svoju veliku ljubav i ispričao nam zašto je Konavle zamijenio Pučišćima
Maroje Desin otkrio nam je svoju veliku ljubav i ispričao nam zašto je Konavle zamijenio Pučišćima
UČITAJ GALERIJU

Klesarska škola na Braču u mjestu Pučišće pokrenuta je 1909. godine i danas je jedna od rijetkih i najpoznatijih u Europi. Među učenicima iz cijele Lijepe Naše je i jedan Konavljani, zaljubljen u kamen. Maroje Desin spravlja se za drugi razred, a s nama je podijelio svoja iskustva nakon prve godine školovanja u obradi kamena, koju je proveo u Pučišćima.

"Vazda sam volio raditi s rukama, i kad sam završio osnovnu razmišljao sam se gdje dalje. Nisam htio u mehaničare ili u drvodjelnu školu, rezbarije i to. Na internetu sam pronašao školu na Braču i odlučio sam se pokušati. Roditeljima nije bilo drago što ću ići sam na Brač, živjeti u domu, ali kad su shvatili koliko ja to želim podržali su me i sad im je drago", kaže Maroje, koji ljeto provodi u Moluntu, gdje radi s prijateljem u ronilačkom klubu.

"Već par dana nakon što je škola počela, nakon što sam položio zaštitu na radu, počeo sam raditi na kamenu. Prva zima na Braču mi je bila teška, ali već dolaskom proljeća bilo je sve bolje i bolje".

U razredu je s još 16 učenika, u cijeloj školi ima ih osamdesetak. Ako ste promislili da nema cura, prevarili ste se. 

Iako je trenutno jedini Konavljanin, Maroje je u kontaktu s Perom Klaićem i Mijom Šuljkom koji su je već završili.

U školi postoje dva smjera, tehnički četverogodišnji i obrtnički trogodišnji. Maroje ide na tehnički smjer gdje "ima malo više knjige".

"Budim se u 6 i po, nastava počinje u 7. Oko podne sam na objedu i onda sam od 2 do 5 popodne na praksi. Na prvoj godini zadatak nam je bio od velikog neravnog kamena napraviti blok. Ja sam uz meštra mentora izradio kamenicu".

Pučišće je mjesto od otprilike dvije tisuće stanovnika, ali nema neke lude zabave za učenike. Mladi pođu nekad na pizzu ili piće. Marojevi prijatelji iz Konavala su mu se čudili što se odlučio na život i školovanje na Braču. Iako mu fale Konavle, obitelj i prijatelji, nije mu žao, a drago mu je da ga na kraju ipak svi podržavaju i razumiju njegovu strast prema kamenu.

"Volim kamen, to je nešto što ostaje zauvijek. U Konavlima ima dosta kamenih kuća, koje treba obnoviti, a i može s ovim zanimanjem raditi i u turizmu, tko ne bi htio iz Konavala doma odnijeti neki kameni suvenir", zaključio je maroje naš kratki razgovor u Moluntu.
 


Igor Mlinarić